Glazbeni spomenik Mula i muljanskih vjernika

Pripovijest o nedavno objavljenu Muljanskome kantualu pripovijest je o maloj župi težaka i ribara u Boki kotorskoj i nekolicini izvanrednih ljudi koji su joj pripadali rođenjem ili pozivom. Prvi je bl. Gracija (1438–1508), redovnik augustinac rodom iz Mula, s kojim počinje pripovijest o Muljanskome kantualu i kojeg je Lav XIII. proglasio blaženikom 1889. Njegovo je neraspadnuto tijelo, pošto je Napoleon poražen, a augustinci napustili otočić sv. Kristofora u Veneciji, gdje su ga štovali tamošnji vjernici svjedočeći uslišanje mnogih molbi po Gracijinu zagovoru, preneseno u Muo 1810. Ondje su mu ponosni mještani izgradili novu crkvu posvećenu 1864. Mariji pomoćnici kršćana, a svečanost proglašenja blaženim 1890. potaknula agilnog fratra Konrada Eberta da oformi crkveni zbor i gudačko-puhački orkestar te sklada niz skladbi primjeren novonastalim ansamblima. Fra Konrad Ebert drugi je junak ove priče koji je skladao sakralna djela ugodne, pamtljive melodike koje prizivaju onu talijanskoga juga uz koju je odrastao. Pritom je, pišući mise, motete i himne poštovao suvremene mu kasnoromantičke skladateljske uzuse stvarajući djela tipičnog kasnoromantičkog izraza koji miješa talijanske i njemačke utjecaje. Do danas je od brojnih opusa u praksi očuvan samo himan bl. Graciji Iste Confessor koji se često izvodi na hrvatski tekst Nut slavno tijelo. Treći od spomenute nekolicine zaslužnih što je kantual objavljen prvi je Ebertov učenik Anton Riđanović, koji je skladbe prepisao i dodao im sve skladbe koje je kao tamošnji zborovođa izvodio, a slijedi ga današnji muljanski župnik don Robert Tonsati. Odlučivši oteti zaboravu nevjerojatni entuzijazam i trud muljanskih župnika i kapelnika s kraja 19. i početkom 20. stoljeća, uz pomoć Opštine Kotor, Matice hrvatske i Kotorske biskupije inicirao je rad na objavi svih skladbi ne bi li se sačuvale od zaborava ponovnim izvođenjem u liturgiji, ali i izvan nje.

Tanja Baran, don Robert Tonsati i Marija Mihalček / Snimila Jelena Gazivoda

Transkripciju u suvremeni notni tekst načinio je Neven Kraljić, orguljaš zagrebačke katedrale, učinivši na taj način djela dostupna svima zainteresiranima, a dirigent Robert Homen oformio je Pjevački ansambl iz Zagreba te u zvuk pretočio stavke Kyrie, Sanctus, Benedictus i Agnus Dei iz mise Auxilium Christianorum, psalme i motete Tantum ergo i Genitori. 

Pošto je predstavljen u Boki kotorskoj, na Dan državnosti u crkvi sv. Blaža u Zagrebu i zagrebačkoj je publici predstavljen ovaj glazbeni spomenik Mula i muljanskih vjernika s kraja 19. stoljeća. Missa Auxilium Christianorum s navedenim stavcima činila je glazbeni dio liturgije koju je predslavio mons. Ivan Štironja, biskup kotorski, a potom je zbor izvodeći motete i stavke iz Mise za bl. Graciju sudjelovao i u promociji izdanja.

Predstavljanje bogato opremljena kantuala, u kojem su stručne tekstove napisali don Miho Demović i Miroslav Martinjak, vodila je urednica Radija Sljeme Tanja Baran, a zapažanja o kantualu iz kulturološkog, muzikološkog i glazbeno-liturgijskoga aspekta iznijeli su i predsjednica OMH u Boki kotorskoj Marija Mihaliček te muzikolog Miho Demović i Miroslav Martinjak, upravitelj kora zagrebačke katedrale i profesor na Institutu za crkvenu glazbu Albe Vidaković.

Najprije je o Boki i Hrvatima u njoj te o Kantualu kao svjedoku agilnosti tamošnjega puka, ne zaboravljajući pritom ni znamenito Hrvatsko pjevačko društvo Zvonimir, govorila Marija Mihaliček istaknuvši važnost tamošnjega ogranka Matice hrvatske, koji se kontinuirano brine o očuvanju kulturnoga identiteta kraja. Urednik izdanja don Robert Tonsati u knjizi, ali i okupljenima, ukratko je iznio povijesni kontekst nastanka djela, odnosno skladbi u njemu te život župe okosnica koje je štovanje blaženog Gracije. Zanimljiv prikaz malenoga ribarskog mjesta Mula, koje se zahvaljujući entuzijazmu fra Konrada Eberta izdignulo iznad prosjeka ondašnjih ribarsko-težačkih zajednica, podsjetnik je na moć umjetnosti u rukama vrijednih i dobrih ljudi. 

Iznimno ekstenzivno bilo je predavanje don Miha Demovića, koji je detaljno analizirao nastanak skladateljskog opusa fra Eberta te sadržaj izvornoga rukopisa ističući važno mjesto fra Konrada Eberta, stranca koji je svoj posao smatrao pozivom i stoga ga savjesno i predano obavljao. 

Podjednako savjesno i predano pristupili su Robert Homen, Neven Kraljić i Pjevački ansambl iz Zagreba sastavljen za ovu prigodu izvedbama djela koja će, nadamo se, zaživjeti u Mulu i Boki i postati dijelom standardnoga liturgijskog glazbenog repertoara.